"In-company" radionice za stratege poslovanja, na kojima obrađujemo dileme donositelja poslovnih odluka radimo srijedom u Budimpešti. Jučer prijepodne obradili smo dilemu NADA VS. MOGUĆNOST, a poslijepodne dilemu PRE-FILTER VS. POST-FILTER.
Od pretpostavljenog postojećeg znanja na shvaćanje kognitivne strateške škole potrošeno je nesrazmjerno puno vremena. Zapelo je u trenutku kada sam rekao da ovdje SWOT biva degradiran jer se bavi okruženjem. „Objektivno okruženje“ ne postoji, jer okruženje stvaraju akcije stratega. Stratezi stvaraju okruženje i treba napustiti pogled da se, prema konstruktivističkom pristupu, organizacije trebaju prilagoditi okruženju. Najčešći je primjer paradigme „Budimo jedini u plavom oceanu“ Guy Laliberté, direktor Cirque du Soleil, koji je 2007. dobio nagradu Ernsta & Younga za poduzetnika godine. To je novi svijet naspram konkurentske borbe. Nema konkurencije i nemamo što analizirati niti protiv koga se boriti.
U poslijepodnevnom dijelu radionice obrađivali smo mogućnosti korištenja post-filtera u doba izobilja znanja. Ponovno smo se morali vratiti na paradigmu Budimo jedini u plavom oceanu, jer se vrlo teško okreće leđa modelima koji se temelje na oskudici. Vrhunski nagovještaji ne oskudijevaju prostorom na koji je zasjela konkurencija.
Poanta radionica je bilo razumijevanje „ograničene domene važenja“ modela (vidi: "a select survey of business and management ideas“). Na kraju smo se razišli s amanetom: idemo objasniti organizacijama da u novoj paradigmi trebaju i novi pojmovi koji ne postoje u starim modelima.
Upravo je to bit radionice: da tek nakon dobrog razumijevanja postojećeg znanja možemo zamijeniti postojeće pojmove za nove.
Comments