U kvartu gdje sam živio 1950-ih godina, nove osnovne škole nicale su godišnje. Tako sam prva četiri razreda išao u tri zgrade i imao isto toliko učitelja. Nijednog se ne sjećam. Slova, brojeve i bacanje lopte sam savladao i bez njih, a pjevanje, crtanje i vezanje na cipela ni s njima. Tek sam se negdje u srednjoj školi zainteresirao za „učenje od nastavnika“ matematike i književnosti. Bitno je znati da su mi tijekom cijelog školovanja nastavnici matematike i književnosti predavali cijelu disciplinu. Na faksu sam uživao slušati tri profesora. Oni su predavali vrlo usko područje, ali su imali vrlo širok svjetonazor – znači bili su transdisciplinarni. Transdisciplinarno znači brzo snalaženje u više disciplina. To se razlikuje od multidisciplinarnog, gdje cjelinu problemskog područja ispitujemo putem cjelovitih disciplina, pojedinačno. U šarenoj se zbilji poslovanja rađaju svakojaka pitanja. Ona primoravaju učiteja na upoznavanje pozadinskog znanja i jezika drugih. To ne znači da učitelji znaju više disciplina, nego da znaju nekoliko pojmova i njihove veze upotrebljavaju na ničijoj zemlji. Zauzimanje jednog transdisciplinarnog područja može izazvati različite protunapade, mnogi zato i ne pokušavaju. A oni koji se ne upuštaju u tu avanturu, nikad neće biti učitelji koji se pamte. Osnovni zahtjev je točno ustanoviti udaljenosti od funkcionalno podijeljenih disciplina. Put do drugih disciplina je prije put u nepoznato nego „put kući“. Transdisplinarno bih ovako mogao prikazati:
Sada mi se čini da su moji učitelji, 1950-ih godina, bili multidisiplinarni – bavili su se svim i svačim te imali uzak ili mutan svjetonazor.
U subotu sam večerao s direktoricom instituta jednog od ekonomskih fakulteta u Budimpešti. Ona mi je bila studentica na PDS-u prije 16 godina. Pričala mi je kako danas svi predavači (od novaka do emeritusa) govore 3-4 discipline, kao što su to radili moji interdiscilinarni učitelji. Prije nekoliko dana sam bio u jednoj organizaciji koja je dio jedne od najpoznatijih svjetskih kompanija. Promatrao sam koji se alati koriste na vrlo dobro plaćenim radnim mjestima. Pretpostavljam da bi se za trogodišnjeg obrazovanja moglo savladati nužne pojmove. Uvjeren sam da tijekom tri godine poslovnog obrazovanja polaznici trebaju savladati korištenje alata:
- Za traženje računovodstvenih podataka i podataka o potencijalnim kupcima
- Za prezentaciju kolegama ili klijentu
Sve se obrađuje pomoću ova dva spomenuta alata. Manje-više korektno se govori o računovodstvenim pojmovima i nekim pokazateljima potrebnim za izradu plana. Na bezbrojnim „meetingsima“ se koriste manje-više pregledne prezentacije. Znatno je manji broj onih koji ikada pogledaju izvan toga, većina cijelu karijeru nešto analizira. Treninge na kojima vježbaju korištenje spomenutih alata vode „moji učitelji iz 50-ih“ koji se bave računanjem, pjevanjem i bacanjem lopte. Sve što im treba, uče od onih koji se bave svim i svačim te imaju uzak ili mutan svjetonazor.
MOC će 2013. u Dubrovniku organizirati jedan seminar za mlade doktorande s ovog područja. Dobio sam zadatak izbornika i započeo razgovore s potencijalnim polaznicima. Tražim izuzetan talent. Razgovarao sam s dvije bistre i ambiciozne PhD studentice u Budimpešti, a uskoro ću i u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. Obje se žale da je vrlo teško, ali ne i dobro. Nisu dobile neku „veliku sliku“ jednog uskog područja i nikada nisu čule za T. Kuhna i K. Poppera. Sve mi to nalikuje na rad „mojih učitelja iz 50-ih“ koji se bavi svim i svačim te ima uzak ili mutan svjetonazor.
Možda samo meni nedostaju transcisciplinarni profesori koji su predavali vrlo usko problemsko područje, ali su imali vrlo širok svjetonazor.
Comments