Jučer sam u vlaku za Zagreb čitao knjigu Umberta Eca u kojoj kaže „da su mu djeca rado gledala vatru u kaminu i tada ih ni TV nije zanimao“. Zaključuje da je razlika u tome da se vatra iz minute u minutu obnavlja, a sheme TV-emisija su uvijek iste. Sjetio sam se shema ponašanja žirija u emisiji X-factor. Gdje god se prikazivala, u svakoj emisiji članovi žirija ponašaju se po istoj špranci.
Pripremajući se za novu knjigu, nedavno sam malo proučio psihologiju imitacije. Sve što sam skužio je da u stabilnim situacijama valja imitirati, dok je u nestabilnima imitacija kobna. Imitatore fankisti zovu karaoke majmunima.
Evo prilike za moje in-company radionice. Poslovni ljudi koji ne žele po treći put slušati iste modele shvatili su da se imitiranjem drugih firmi neće izvući iz krize. Poslovanje prema modelima je isto kao kada se žiri u X-factoru uvijek i svuda na isti način „hvata za glavu” ili „skače od oduševljenja”, pa čak i kada „se budi na neki neočekivani glas”. Želja za traganjem je i predmet i smisao in-company radionice.
Comments