Lokalni direktor zapravo ima jedan javni cilj koji objelodanjuje, ali ima i drugi - potisnutu želju koju ne priznaje ni samome sebi, ali kada ga povuče, ipak ga ne smiruje. Javni cilj je: napraviti globalnu, kapitalističku tvrtku koja će kasnije otkupljivati druge lokalne firme. Potisnuti cilj je: napokon pokazati „Zapadu” da on nije manje vrijedan čovjek. On je zapravo privremeno u situaciji gdje „služi” globalnoj firmi. Ta dva cilja ponekad jačaju, a ponekad oslabljuju jedan drugoga. Druga želja nije jača od prve, ali je starija (pomalo i dublja). Naime, on krajem 80-ih godina garderobu kupuje u Trstu, a rabljeni auto u Grazu.
Lokalni direktor se u početku borio protiv matične organizacije i postigao prihvaćanje supsidijarnosti. Međutim, izgubio je borbu sa svojim lokalnim djelatnicima. Djelatnici su, nakon nekog vremena, rado pomaknuli granicu svog dostojanstva i za pristojnu plaću očekivali sve jasnija i detaljnija pravila. Neki su lakše, neki teže, a neki nikako nisu uspjeli promijeniti identitet.
Bitno je znati da su problemi bili jednako teški „i za mati kao i za kćer“. Na kraju je promijenio oba cilja i nikada nije postao dramski junak. Umjesto toga, prihvatio je dobar posao u Grazu i dugo radio po pravilima „tržišta polovnih auta“, baš kao i krajem 80-ih.
Krajem 90-ih, s ove strane berlinskog zida, „financijska inteligencija koja govori engleski“ zamijenila je dotadašnje direktore koji su bili tehnička inteligencija i govorili su njemački. Tvrtke vođene novim direktorima ubrzo su postale „kćerke“ neke globalne organizacije iz Graza. Komunikacija je ubrzo sužena na jezik financija – a s njom, naravno, i razmišljanje. Vrlo je izgledno da će njih ubrzo zamijeniti opća inteligencija čiji će službeni jezik biti umjetnički.
Globalizacija 1.0 bile su nacije koje su se globalizirale; dinamične sile Globalizacije 2.0 bile su kompanije; a karakteristična dinamična sila Globalizacija 3.0 jest novostečena snaga pojedinaca da se natječu i surađuju na globalnome terenu.
Comments