Krajem osamdesetih u Srednjoj Europi i na Zapadnom Balkanu, mnogi su vjerovali u „Small Is Beautiful“. Nekome je, a nekome nije bilo lijepo. Razmotrimo pojam poduzetnik (entrepreneur). Nevolja je jedino u ovome: ako se obrtnik naziva poduzetnikom, kako će se zvati poduzetnik? Malu organizaciju (SME) zamislimo kao malu firmu, ali ne manju od one koja zapošljava desetak ljudi kojima mjesečno mora isplatiti plaće. Prva bitna razlika između malih i velikih je u međuljudskim odnosima. U maloj organizaciji svatko svakoga poznaje, dok se u velikima može poznavati 40-60 ljudi. Iz toga slijedi da u velikim organizacijama u međuljudskim odnosima vladaju „tržišne norme“ a u malima „društvene norme“. Druga bitna razlika je u rastu. Svaka mala organizacija (SME) je krenula tako da je netko odlučio biti poduzetnik. Poduzeo je rizik da će možda izgubiti početni, neveliki kapital. Ako je uspio, onda je već manje bio poduzetnik: kako je kapital rastao, sve je manje riskirao. Danas se u Srednjoj Europi i na Zapadnom Balkanu pojavljuje problem nasljeđivanja malih organizacija (SME). Nova generacija je mnogo opreznija u poduzetništvu jer ima što izgubiti. Tu je i nevolja predavanja vodstva, jer osnivač vrlo teško razumije da nova generacija više nije u okruženju osamdesetih godina. Ni u Zapadnom svijetu nije drukčije i tamo se rijetko događa da male organizacije (SME) preuzme treća ili četvrta generacija jer ili propadnu ili narastu i prodaju dionice na tržištu.
Handy velike organizacije naziva slonovima koji ideje obično pronalaze u okolini dajući im važnost, značaj, suštinu; što male radionice kreativaca (koje naziva buhama) ne mogu učiniti. U velikim firmama, pod parolom „razvoja“ se stvaraju rezervati ljudi. Rješenja koja nastaju u rezervatima teško se vraćaju u organizacijsku svakodnevicu. Buhama naziva one koji imaju vlastito malo poduzeće u kojem rade sami ili s najviše nekoliko ljudi. Slonovima su buhe potrebne jer im donose inovaciju. Neki slonovi kupuju uspješne „buha-organizacije“ kako bi njihovu inovativnost koristili u svome radu te u isto vrijeme odstranjuju originalnog stvaratelja, odnosno buhu koja zbog nedostatka neovisnosti ne može podnijeti život unutar korporacije. Drugi pak koriste strategiju zajedničkih ulaganja te novčano potpomažu poduzetničke pothvate ohrabrujući na taj način potencijalne buhe za osnivanje vlastitih inovativnih organizacija te na taj način dolaze do vlasničkih udjela u uspješnim pothvatima. Handy naziva alkemičarima (koji od ničega stvaraju nešto). Oni nisu konformisti, zbog čega se teško prilagođavaju životu u bilo kojoj velikoj organizaciji. Alkemičari, kao i sve ostale buhe više vole živjeti "na" slonovima nego "u" slonovima. Jer, ako ih slonovi progutaju, buhe umiru. Alkemičari su u stalnoj žurbi i uče na različite načine, kroz „uranjanje“, uskakanje u razne situacije i intuitivno plivanje. Kreativni ljudi nastoje se spojiti sa drugim kreativcima, pa su zbog toga „mreže alkemičara“ fenomen velikih gradova.
IT odavno pokušava približiti softver donositeljima odluka, ali se zapravo nikada nije raščistilo želi li zamijeniti donositelja odluke ili želi pomoći u procesu razmišljanja tijekom pripremanja odluka. Gledajući proteklih 40 godina vidimo i to da potpora poslovnom odlučivanju nikada nije bila „core business” IT organizacija. Više su to bili nusproizvodi uz neku aplikaciju iz područja baze podataka. Svaka IT aplikacija ima u sebi onoliko matematike koliko je čovjek u njenom razvoju poznavao matematiku. U početku je korištena linearna algebra za ispitivanje ciljnih funkcija proizvodnje. Kasnije, kada se IT širio prema drugim područjima poslovanja, dominirao je SQL. Sa lavinom podataka trebalo je nešto učiniti i korištene su jednostavne statističke metode. U nekim manjim radionicama – često na katedrama nekih fakulteta – krenuli su pokušaji primjene umjetne inteligencije. Za poslovno odlučivanje su izuzetno značajni „content-map” alati koji daju mogućnost vizualizacije znanja. Slično umjetnoj inteligenciji, i ovi su alati razvijeni daleko od velikih IT organizacija i nikada nisu dobili toliko publiciteta kao statistička obrada podataka.
Maćehinskom odnosu IT organizacija prema donositeljima poslovnih odluka može doći kraj dolaskom „cloud computinga”, što bi moglo značiti i kraj suverene vladavine baze podataka. Proizvodi tipa „švicarskog noža” temeljeni su na jednostavnoj platformi. Bilo koji dodatni dio ne remeti funkciju prethodnog. Možemo reći kako živi ili ne živi svoj život na istoj platformi. Sada o potpori donositelja poslovnih odluka možemo razmišljati u smjeru razvijanja platformi na kojima možemo tražiti, proizvoditi i podijeliti znanja. Ima već nekih pokušaja. Za nas je najpoučniji pokušaj Druckerovih sljedbenika.
Comments