„Ni Marx ni Engels, niti njihovi sljedbenici nikada ništa nisu napisali o žirafi. Znači, žirafa ne postoji“, piše Slawomir Mrožek. Pretpostavljam na što je pisac mislio, ali dopuštam si dodati i drugi „sensemaking“.
Pišem ocjenu jednog rada gdje vidim „obvezne domaće izvore znanja“. Odmah dodajem da sve što je vrijedno u radu – a toga ima sasvim dovoljno – dolazi od Johna Kottera. Uvjeren sam da je kandidat želio uslužiti mentora navođenjem „domaćih autora“. Mene su učili da je nedolično citirati sebe, šefa, "kolegu sa kata"...
U drami Ugovor (Kontrakt), Magnus potiče Morisa na radikalne promjene, ali se on odupire. Moris dolazi iz druge kulture (redoslijeda vrijednosti) i pokazuje jači “fitness“ od Magnusa. Evo jednog njihovog razgovora:
Magnus: Licemjerje je neprocjenjiva vrlina sluga. Moraš glumiti ljubaznost prema svima koje služiš. Moraš odigrati da su ti svi podjednako dragi, bez izuzetka. Što se više pretvaraš, to si bolji sluga...
Moris: Trudim se, monsieur.
Magnus: Na primjer, jesam li ti ja jednako drag kao svi ostali?
Moris: O, ne monsieur, vi ste izuzetno drag čovjek.
Magnus: Ovo nije dostojno kršćanina. Dobar kršćanin svakog podjednako voli...
Ponašam se kao Magnus, a nisam monsieur. Moris (autor rada) me zapravo cijeni. I Mrožekov Moris izjavljuje: „Uvijek sam želio da me cijeni netko kao vi Monsieur, neki pravi Europljanin...“ Nije tako jer sam Balkanac, a i Moris zna da je licemjerje neprocjenjiva vrlina.
Moje je pitanje vrlo jednostavno: Jel' svejedno ako te predribla Messi na Camp Nou ili Mate u školskom dvorištu? Moram se naviknuti da Mate zna da ne postoji žirafa.
